Ako ste ikad bili na nekoj poslovnoj edukaciji ili psihoterapiji, vjerojatno ste čuli za pojam asertivnost.
No znate li značenje pojma asertivnosti te čemu služi u poslovnom i privatnom životu?
Asertivnost je izražavanje vlastitog mišljenja jasno i direktno, istovremeno uvažavajući mišljenja i osjećaje drugih.
Asertivna osoba odgovorno brani svoj stav i mišljenje, ali pritom nije agresivna. Nije tvrdoglava, kruta osoba koja vidi samo jedno rješenje problema – ono koje je sama smislila, koja priznaje samo svoju perspektivu gledanja i ne sluša, ne čuje i ne želi prihvatiti mišljenje druge strane.
Sigurno ste se susreli s takvim ljudima, a da bismo se mogli nositi s njima, važno je svladati vještine asertivne komunikacije.
Što je asertivno ponašanje
Asertivni su oni ljudi koji će preuzeti odgovornost i kroz to preuzimanje odgovornosti obraniti svoje stavove, ciljeve i načine funkcioniranja u timu, obitelji ili društvu. Zauzimanjem asertivnog stava postići će ono što je dobro za njih, a time će automatski postati dobro i za druge koji su u njihovu okruženju.
Ne treba pomiješati asertivnost s pasivnim stanjem – kada osoba samo promatra i prihvaća sve što se događa jer pokušava izbjeći konfrontaciju tako da ne izrazi svoj stav.
Asertivni ljudi ne bježe od diskusije jer nemaju problem saslušati i uvažiti drugu stranu. Oni će nastojati razumjeti drugu stranu, ući u njezine cipele, a istovremeno će biti postojani kod svojih stavova i znati jasno postaviti granice.
Kad je tako raščlanimo, jasno je zašto je asertivnost tako cijenjena i izuzetno važna vještina i u poslovnom i u privatnom životu.
Ne postoji drugi način da obje strane izađu iz odnosa ili komunikacije s osjećajem uzajamnog uspjeha. Jedini je put za to asertivan stav i postizanje usklađenosti i dogovora između obiju strana.
Ako samo jedna strana ima premoć ili je „pobijedila“, to nije asertivan ishod.
Postanite svjesni sebe
Koliko god mislili da ste staloženi, razumni, objektivni – toliko morate biti svjesni da su vaše ponašanje, stavovi i stil komunikacije dosta duboko zakopane postavke koje nije lako mijenjati.
No mogu se mijenjati i razvijati, i to onda kad postanemo svjesni svojih tipičnih reakcija u određenim situacijama. Potrebno je osvijestiti što nam ide dobro, a gdje imamo prostora za razvoj. Nekad ćemo u tome uspjeti sami, a nekad trebamo tražiti podršku u edukaciji ili coachingu.
Stvar je osnovne psihologije: naši roditelji, prijatelji, okolina i društvo utječu na nas tijekom odrastanja i sazrijevanja te nas “programiraju” raznim obrascima ponašanja ili utječu na naša ponašanja.
Svaki put kad nam se dogodi neka situacija – recimo, netko nas ogovara iza leđa jer želi postići nešto za sebe ili nas netko napadne tijekom rasprave – naša je reakcija više-manje slična, uvjetovana onim što smo dotad naučili kao reakciju na tu situaciju. Takve obrasce ponašanja skloni smo ponavljati i tako se vrtimo u spirali nekonstruktivnih reakcija bez zadovoljavajućeg ishoda.
No ako se želite razviti na osobnoj razini ili kao lider jer upravljate ne samo sobom nego i drugim ljudima u svom timu, preporuka je “snimati sebe” iz takozvane metapozicije, stati izvan samog sebe i promatrati svoje ponašanje – kako biste ga mogli promijeniti.
Promatrajte sebe
Meni pomaže da u određenim situacijama promatram kako komuniciram, reagiram, kakav mi je govor tijela. Zamislim da u tom trenutku imam dvije uloge: jedna je uloga mene kao osobe u konverzaciji i situaciji sa sugovornikom, a druga je uloga promatrača sa strane dok snimam samu sebe u toj situaciji.
Svjesno se promatram i „snimam“ kako se ponašam, što govorim, kakav dojam odajem te kakvu reakciju druge strane vidim, osjećam. Fokusiram se na čitanje govora tijela druge strane. Nastojim se „posložiti“ tijekom komunikacije, uskladiti se s tijekom razvoja situacije i postići ono što mi je važno na asertivan način (win-win – princip dobitka za obje strane).
Kad taj sastanak, odnosno komunikacija završi, nastavim kroz samorefleksiju promišljati kako je bilo, što sam mogla drugačije, što želim promijeniti, pojačati, ukloniti. I to zaista jako dobro funkcionira kao razvojni alat.
Nije lako uvijek postići maksimalan efekt jer fokus mora biti jak, i zato mi to uspijeva samo onda kada se jako potrudim. Kad to postignem i uspijem ući u ulogu promatrača, pomaže mi za kasniju samorefleksiju jer upijem puno detalja iz same situacije i imam priliku o njima promisliti, donijeti zaključke i napraviti plan kako mogu drugačije ili bolje sljedeći put.
Iz feedbacka se najbolje uči
Samorefleksija neće biti dovoljna sama po sebi, već treba tražiti i povratnu informaciju, feedback. Ako nam netko ponudi feedback, važno je pažljivo slušati, postaviti dodatna pitanja i potruditi se razumjeti. Kad ne dobijemo povratnu informaciju, budimo proaktivni i zatražimo je.
Povratna informacija dragocjen je alat, jako važan za osobni razvoj.
Kad dobijemo nečiju drugu perspektivu, saznajemo kako nas doživljavaju i vjerojatno vide. Učimo o sebi nešto čega sami nismo svjesni, otkrivamo svoje slijepe točke. Iz njih možemo naučiti puno o sebi i odrediti na čemu želimo raditi i u kojem se smjeru želimo razvijati.
Upoznajte sebe
Ako želite biti asertivni, morate prvo prihvatiti i upoznati sebe sa svim svojim manama. Osvijestiti da nisu drugi krivi za to što vam se događa.
Ljudi često vide samo sebe i svoju perspektivu, a ne sagledavaju drugu stranu, percepciju druge strane.
Kada razmišljamo na način da su nam drugi krivi, daleko smo od istine, jer naravno da sve kreće od nas i ako preuzmemo odgovornost, promišljamo, planiramo svoje djelovanje i nastup te ih u praksi promijenimo, doći će i do promjena.
Druga su krajnost osobe koje misle da su apsolutno u pravu i ne čuju, ne prihvaćaju drugo mišljenje.
Vjerojatno vam je poznat stil komunikacije koja se svodi na kritiziranje, omalovažavanje, okrivljavanje. Stav im je “ja sam u pravu” s dominacijom ega i stavom “moram i dokazati da sam u pravu”.
Asertivni ljudi spremni su čuti i prihvatiti komentar i kritiku, pod uvjetom da su konstruktivni.
Važno je naučiti u teškim, zahtjevnim situacijama izdići se iznad problema tako da prizovemo neke svoje prijašnje uspješne trenutke/situacije i vjeru u sebe jer smo u toj prijašnjoj situaciji pronašli resurse i riješili smo problem.
Važna je šira slika – stanite na most
Vježba koju radim na radionicama ili coachingu pokazuje kako se nositi s nekom problematičnom situacijom, kada nam se čini da nema rješenja i da je sve jako loše. Vježba se radi kroz vizualizaciju kako „stati na most“ iznad te drame, konteksta. Pogled je s mosta bolji, slika je šira i ono problematično, nerješivo dobiva drugu perspektivu.
Važno je prisjetiti se da u svom prijašnjem iskustvu imam primjer kada sam uspjela riješiti problem. Na primjer, svake godine morate s kolegama iz financija raspravljati o budžetu koji možete planirati za poslovanje svog sektora za sljedeću poslovnu godinu. Vi imate plan, odlične argumente, sve ste razradili i pripremili se. Kolege iz financija dolaze na sastanak i zauzmu stav da možete dobiti suglasnost za manje od 50 % onoga što ste vi planirali. Takva situacija dogodila vam se i prošle godine. Prva će reakcija vjerojatno biti da prvo pokušate obraniti svoj plan budžeta, ali zbog vrlo čvrstog i neumoljivog stava druge strane ubrzo se blokirate, potonete i tijek sastanka ne ide u smjeru koji je dobar za vas i plan s kojim ste došli. U tom trenutku možete se prisjetiti nekog svog prethodnog uspješnog pregovaranja kada ste i vi i druga strana postigli pozitivan ishod (win-win).
Prisjetite se svoje snage u tom trenutku te prenesite to iskustvo, stav, pristup u tu situaciju odnosno sastanak na kojem pregovarate o budžetu. Stanete „na most“ iznad problema i vidite bolje, možete primijeniti bolju strategiju pregovaranja, argumentiranja. Moje iskustvo iz takvih i sličnih situacija jest da u većini slučajeva, kada stavim fokus na to da uložim puno truda u postizanje dogovora, pažljivo biram argumente, pratim kako druga strana reagira i sukladno tome se ja prilagođavam, to zaista funkcionira u praksi. Ali ne ide od prve, treba vježbati, isprobati više puta i opet se prilagoditi u svakoj novoj situaciji datim okolnostima.
Ova vježba moćan je alat koji itekako pomaže, to mogu reći iz osobne prakse.
Osvještavanje da smo slične zahtjevne situacije već prije uspjeli riješiti motivira da u novoj zahtjevnoj situaciji pronađemo resurse unutar sebe za rješenje. Rješenje uvijek postoji, samo trebamo znati ukloniti blokade.
Asertivnost znači poštivanje tuđeg prostora
Svi mi imamo neki svoj prostor, ili bolje rečeno, granice. Ako nam se netko unese u lice ili obrati na način koji nam nije prihvatljiv, spremni smo zaratiti kao svaka suverena država.
Ideja je asertivnosti ta da, prije nego što započnemo rat jer ne razumijemo drugu stranu ili osobu, budemo dovoljno zreli i stabilni da im damo priliku da iznesu svoje stavove i tako uspostavimo odnos.
Prvo nastojimo ući u cipele druge strane i pokušati razumjeti. Nakon toga potrebno je dopustiti si prihvaćanje tuđeg mišljenja, stava. Podsjetimo se, naša perspektiva naša je projekcija, a ne univerzalna istina.
Postići primjerenu asertivnost, gdje ste se zauzeli za sebe, a pritom poštovali i drugu stranu, nerijetko je težak zadatak jer nam nije prirodno graditi odnose bez igre nadmoći, dominacije, manipulacije i slično.
I tu leži moć asertivnosti. Kad drugi pokušaju dominirati, vi odolijevate, a opet, dajete im dovoljno prostora da se osjećaju vrijedno i poštovano.
To znači iznijeti svoje misli, osjećaje, stavove, mišljenje direktno i iskreno, uz jasno postavljanje zdravih granica.
E sad, to ne znači da kažemo „Možda bih mogla…“, jer tu je previše uvjeta i nesigurnosti u ono što želite. To nije ni nametanje stava u izjavama tipa „To moram dobiti“
Asertivno je komuniciranje „Želim…“ – tu osoba jasno zastupa sebe, bez uvijanja, okolišanja ili pretjeranog nametanja. Takva je komunikacija otvorena, direktna i iskrena, a time i autentična, te poštuje drugu stranu.
Ukratko, zauzmem se za sebe, a poštujem tebe.
Suočimo se s konfliktima, pronalazimo rješenja koja su obostrano korisna te održavamo harmonične odnose.
Asertivnost znači jasno izraziti potrebe
Bitno je jasno izreći što je važno za nas i zbog čega, potruditi se da drugoj strani bude jasno naše mišljenje ili stav i naši razlozi.
Trebamo opisati svoje mišljenje, očekivanje i zauzeti se za sebe.
Ponekad situacija može biti jako zahtjevna pa u datom trenutku nemamo snage za dovoljnu dozu asertivnosti, ili druga strane postane agresivna u komunikaciji i vidimo da se smisao komunikacije i odnosa u toj situaciji gubi.
Kada dođe do takve situacije, najbolje što možemo učiniti jest prekinuti komunikaciju pojašnjenjem da želimo razgovor nastaviti u nekom drugom terminu.
U međuvremenu imamo priliku promisliti, smiriti se i sljedeći se put u razgovoru postaviti više asertivno i tako postići ishod koji je dobar za nas.
Jasno i zdravo postavite granice
Bez postavljanja granica nema asertivnosti.
Kada netko uđe u naš osobni prostor napadom, osuđivanjem, agresivnošću i slično, trebamo znati povući crtu i reći stop. Imajte spremne izjave kao npr.: „Nije mi prihvatljiv ton našeg razgovora. Predlažem da tu stanemo i nastavimo sutra. Ne sviđa mi smjer u kojem je krenula ova rasprava.”
Inzistirajte na tome da se razgovor zaustavi ako procijenite da se na neki način oteo kontroli i ide u nekonstruktivnom smjeru, jer ako se nastavi, vrlo je upitno je li moguće postići pozitivan ishod.
Ne optužujte i ne upirite prstom ti-porukama i ne gubite se u mi-porukama
Ti-poruke uvijek iskoče u neugodnim, neželjenim situacijama – kod vrijeđanja, napadanja, predbacivanja, osuđivanja, dijagnosticiranja, etiketiranja, okrivljavanja, prognoziranja, ocjenjivanja i kažnjavanja.
I kad god se nekom obratite na taj način, ljudi se odmah ili počnu braniti ili krenu u protunapad. Tu nema otvorenog i iskrenog dijaloga, izostaje sva konstruktivna komunikacija.
Niti oni vas čuju, jer se brane ili napadaju, niti vi čujete njih, jer ste u istom modu.
Mi-poruke jačaju vašu poziciju, ali skrivaju mišljenje i želje jer se odgovornost raspršila. One prividno komuniciraju zajednički cilj, koristimo ih kako bismo indirektno utjecali na druge.
Isto vrijedi i za bezlične poruke («trebalo bi», «mora se» i sl.).
Sve ti/mi-poruke i prečeste bezlične poruke drugi sudionici dožive kao napad ili vašu želju da izbjegnete komunikaciju, dok ja-poruke razvijaju stvarni osobni kontakt i dijalog, njima gradite asertivni odnos.
Vježbajte svoju asertivnost JA-PORUKAMA i ISKAZOM ŽELJE
U konstruktivnom i kvalitetnom razgovoru obje strane trebaju doći do izražaja.
Poruke trebaju biti otvorene, jasne, direktne, uz preuzimanje osobne odgovornosti.
Upravo to omogućuju ja-poruke, kojima možete izraziti:
- zapažanje
- osjećaje
- potrebe
- želje
- očekivanja
- bojazni
Kada komuniciramo JA-porukama, potičemo i sugovornika na ja-poruke.
Ljudi ih često izbjegavaju jer ne žele otkriti sebe niti se približiti sugovorniku, žele se “sakriti” TI-porukama ili MI-porukama.
Najteže je opisati konkretno ponašanje koje nam smeta, a da ne upadnemo u optužbe i podižemo tenzije.
Opis ponašanja treba biti jasan, konkretan i što kraći, a u njemu treba izbjegavati neke vrste izraza koje čine prepreke u komunikaciji, npr. naširoko objašnjavati, okolišati i slično. Važno je referirati se na konkretan događaj, opisati situaciju.
Glavni je razlog uspjeha trodijelne poruke u tome što ona opisuje kako ponašanje druge osobe utječe na pošiljatelja poruke.
Ako shvate da ugrožavaju nečije legitimne potrebe, ljudi su u načelu spremni promijeniti svoje ponašanje. Zbog toga su najuvjerljivije konkretne, stvarne, “opipljive” posljedice koje na nas ima nečije ponašanje i njih treba konkretno opisati.
Dobra JA-poruka ima tri dijela:
Ponašanje sugovornika:
Kada ne napraviš izvještaj koji je potpun, svrhovit, s provjerenim podacima, pregledan i razumljiv za ciljanu publiku…
Moj osjećaj:
…zbog toga se ne osjećam dobro, nije mi prihvatljivo da je izvještaj ispod razine definiranih očekivanja.
Posljedice:
Ja imam problem s tim jer pred upravom ispadnemo nepripremljeni i neprofesionalni. Umanjujemo kredibilitet svoga sektora. Štetimo imidžu koji gradimo.
Ljudi često imaju poteškoće oko izražavanja osjećaja iz sljedećih razloga:
- Može doći do zamjene jednog osjećaja drugim, pa je teško reći kako se točno osjećamo. (Što je bilo prvo što smo osjetili?)
- Teško je točno odrediti stupanj određenog osjećaja (iskrenost!). Skloni smo pretjerati jer su emocije uzburkane.
- Koriste riječi koje optužuje drugu osobu, što svakako treba izbjegavati
Impulzivnost nije prijatelj asertivnosti jer onemogućuje da izrazite svoje mišljenje kroz sve tri gore spomenute točke. Ne reagirajte na prvu kako biste konstruktivno mogli pristupiti određenom komunikacijskom izazovu.
Asertivni ljudi su dobri lideri
Iz iskustva mogu reći da je jako bitan kriterij prilikom odabira kandidata za neku upravljačku poziciju na kojoj će upravljati ljudima taj da su oni sami asertivni barem u nekoj mjeri. Pod time mislim da imaju fleksibilnost, dobre namjere i motivaciju za rad s ljudima, da imaju emocionalnu inteligenciju.
Kad je nečija odgovornost upravljanje ljudima i želimo da to rade na pravi način, preduvjet je da su asertivni ili da rade na tome, ulažu u svoj osobni razvoj i razvoj vještina za upravljanje ljudima.
Takvi menadžeri i lideri stvaraju radno okruženje koje zaposlenicima omogućuje da primaju i traže povratne informacije, traže prilike i pregovaraju za pravedan tretman.
Poticanje i stvaranje plodnog tla za asertivnost pretvara zaposlenike u suradnike i gradi snažne veze zbog međusobnog podržavanja, u timskoj kulturi razvoja i napretka. U takvoj kulturi zaposlenici su angažirani, a onda dolaze i rezultati.
Šef koji nema zdravu osobnost i pozitivnu usmjerenost prema ljudima ne može konstruktivno upravljati svojim timom. Takav šef neće znati slušati, čuti i razumjeti svoje ljude niti će imati poriv da svoje ljude potiče i razvija, već će biti isključivo usmjeren na rezultat ili na to kako da prikaže svoja postignuća, kako da ostvari svoje ciljeve, a neće biti usmjeren na dobrobit svojih ljudi u timu.
Dobra je vijest da se na tome može raditi, nitko se nije rodio kao izvrstan lider. Svi imamo svoje pluseve i minuse.
Asertivnost se uči
Kao i druge vještine, asertivnost se može učiti, nadograditi, unaprijediti.
I lakše je kad radite s nekim tko je sve to prošao – jer i ja sam morala naučiti asertivno komunicirati.
Preporučujem da radite na izgradnji svoje asertivnosti:
- ako ste frustrirani zbog izazova koje imate u komunikaciji i suradnji s ljudima
- ako često izazovete sukob ili završite u konfliktnoj situaciji, unatoč tome što to niste željeli
- ako ste na voditeljskoj poziciji i trebate uspostaviti dobar odnos sa zaposlenicima
- ako na privatnom planu imate izazovne situacije s partnerom, prijateljem
- ako imate osjećaj da ne dobivate tretman kakav zaslužujete.
Na izgradnji asertivnosti možete raditi na radionicama koje vodim ili na individualnoj razini kroz coaching.
Radionice o asertivnosti koje radim vrlo su interaktivne, radimo puno vježbi, polaznici dobiju konkretne alate koje mogu primijeniti u praksi i ostvariti pozitivan pomak u svom asertivnom komuniciranju i izgradnji odnosa.
Kroz coaching možemo zajedno vježbati na stvarnim situacijama koje su vam se dogodile, raditi potencijalne scenarije i na njima učiti kako komunicirati da biste naučili postaviti granice, bez sukoba ostvarili ciljeve, zauzeli se za sebe ili da uspješnije upravljate svojim suradnicima.
Poraditi na svom stilu komuniciranja i povećati svoju asertivnost znači imati uspješniji i ugodniji život i na privatnoj i na poslovnoj razini.
Javite se za konzultacije, jer odluka da radite na sebi najbolja je moguća odluka.