Ako u životu ciljate na neku voditeljsku, direktorsku poziciju, ili ste pokrenuli tvrtku i odjednom se našli u situaciji da upravljate ljudima, moguće je da ste otkrili kako niste baš sasvim spremni za taj izazov.
Cijelo nas školovanje nisu učili kako komunicirati, kako biti asertivan u komunikaciji ili kako prepoznati različite tipove osoba.
Kako onda znati prilagoditi stil komunikacije, sadržaj, ton ili stil upravljanja prema svojim zaposlenicima i pogoditi pravi omjer vještina te ih znati primijeniti u praksi u pravom trenutku, na pravi način?
A što kad na privatnom ili poslovnom planu nailazite na situacije koje ne završe onako kako biste željeli i kako ste planirali, ili pak niste zadovoljni kako ste se snašli, mislite da možete bolje, ali niste sigurni kako to ostvariti?
To su sve loše vijesti, ali tu je i dobra vijest: sve to možete naučiti i svladati razne zahtjevne situacije i naći zajednički jezik s raznim tipovima ljudi koje svakodnevno susrećete na putu prema ostvarenju vaših osobnih, poslovnih i profesionalnih ciljeva.
Nitko se, kaže stara poslovica, nije naučen rodio, pa tako ni lideri. Svi mi, ako želimo ostvariti ono nešto više, moramo neprestano raditi na sebi i razvijati svoje vještine kako bismo korak po korak postali još bolja verzija sebe i išli prema cilju koji želimo ostvariti.
Svako naše ulaganje angažmana, vremena u svoj osobni razvoj mnogostruko se vraća, definitivno se isplati. Lakše se snalazimo u raznim situacijama, uspješnije upravljamo sobom, a i drugima, uspješnost nam donosi zadovoljstvo i mnoge druge benefite.
U nama se krije puno neotkrivenog potencijala, a radom na sebi otkrit ćemo da imamo puno skrivenih talenata, resursa u sebi, koje osobnim razvojem, edukacijama, coachingom, literaturom, razmjenom iskustva s drugima možemo osvijestiti, dodatno brusiti i razvijati, a nove vještine možemo izgraditi.
Važan je dio osobnog razvoja i shvatiti koja je naša osobna svrha, što želimo ostvariti, jer ćemo se tada znati usmjeriti u pravom smjeru i odrediti prioritete.
Osobni razvoj ne donosi samo nama osobno veliku korist, naš će osobni razvoj biti od velikog značaja i za ljude u našoj okolini i na privatnoj i na poslovnoj razini. Rad na sebi preduvjet je da budemo sposobni uspješno kročiti kroz život, graditi odnose, biti pritom zadovoljni i ostvariti svoje potencijale i ciljeve.
Rad na sebi nikad nije gotova priča. Nije moguće postići razvoj u nekom zadanom roku i, nažalost, ne postoji radioaktivni pauk koji će se spustiti sa stropa i ugrizom nam prenijeti sve potrebne vještine. Život nije Marvelov junak.
Sve je lako u teoriji
Tijekom životnog i radnog vijeka često usvajamo razna teorijska znanja iz knjiga, podcasta, putem društvenih mreža, ali sve to što naučimo u teoriji dobiva na vrijednosti tek kad sve to teorijsko znanje oživimo u praksi.
Najveći i najbolji izvor informacija o upravljanju ljudima, komunikaciji i iskustvu iz prakse jesu vaši kolege, šefovi, partneri, klijenti, poznanici. Pa čak i oni koji to ne rade uspješno, jer kad primijetite kako nečije loše komunikacijske ili voditeljske vještine stvaraju više problema nego što ih rješavaju, vrlo brzo osvijestite kako se treba ponašati i komunicirati u takvim situacijama.
Kada smo otvoreni, možemo nešto naučiti iz svake situacije.
U 20 godina rada u korporacijama i na poziciji HR direktora susretala sam se i s jednima, i s drugima, i s trećima. Surađivala sam s puno različitih profila ljudi i puno sam naučila o ljudima i od ljudi. Fascinirali su me oni čije su ponašanje i komunikacija bili primjer i inspiracija. Susretala sam se i s onima koji su (recimo tako) imali dosta prostora za razvoj i nadogradnju svojih vještina. Neki od njih bili su otvoreni za učenje i razvoj te su radili na sebi, ispravljali svoje pogreške i postajali boljim, kompletnijim voditeljima i menadžerima, dok su drugi stagnirali i ostali ograničeni svojim pristupom upravljanju ljudima i svojim osobnim uvjerenjima.
Poučena time, ja sam neprestano ulagala u sebe, raznim edukacijama i stručnom literaturom, radom s coachem, ali i razmjenom iskustava s kolegama iz HR zajednice.
Učila sam i od nadređenih i od zaposlenika u svom timu, od kolega, doslovno iz svakog kontakta. Kad se otvorite za druge perspektive, nešto možete naučiti iz svake situacije i kontakta. I počnete sve više cijeniti i sve bolje razumjeti druge ljude – što je samo po sebi pozitivan ishod za osobu kojoj su ljudi i međuljudski odnosi posao.
Što više perspektiva sagledamo, to je slika šira i ima veću dubinu. Upravo je zato prihvaćanje različitosti jedan od bitnih preduvjeta za uspješan razvoj.
Zahtjevni ljudi test su sposobnosti naše primjerene reakcije
Sigurno ste se susreli s njima – ljudima koji nemaju istu ili sličnu radnu etiku kao vi, vrijednosti, stavove, pa čak ni ciljeve. Komunikacija s njima test je vašeg strpljenja, ali i velika prilika za primjenu svega što znate.
Istina, treba udahnuti duboko i ostati fokusiran ako želite postići ono što je dobro za vas, ali u tom trenu otkrijete koliko ste jaki u svom miru i koliko vam se sav dosadašnji rad na komunikaciji i asertivnosti i osobni razvoj isplate.
Bilo bi tako lako reagirati neprimjereno i dopustiti impulzivnosti da izađe iz vas; ali kad uspijete svladati svoju reakciju i dobro riješite neku takvu situaciju, kad postanete svjesni svoje snage, fokusa i ne dopustite da vas izbace iz takta, osjetit ćete kako rastete. I svaku će sljedeću situaciju biti sve lakše “hendlati”.
Na toj se vještini može raditi i pomaci su mogući.
Bitno je donijeti odluku je li nam izgradnja odnosa s nekom osobom važna; ako jest, uložit ćemo trud da nađemo zajednički jezik i izgradimo odnos.
Ako nam odnos s nama zahtjevnom osobom nije važan, onda možemo donijeti odluku da nema potrebe trošiti energiju. U nekim slučajevima, kada nema pomaka i trošimo se previše ma koliko strpljenja i truda uložili, mudro je donijeti odluku da nema smisla.
Ako vas zanima više o tome kako se odnositi prema “teškim” ljudima, kliknite ovdje
Mentor ili coach kad zatrebam kompas
Ako imate priliku raditi s ljudima koji imaju određene utakmice u nogama i relevantno iskustvo, to je gotovo pa prečica u osobnom razvoju. Oni su prošli gotovo sve što vas muči i imaju spremne odgovore, pristupe, rješenja.
Rad s mentorom izvrsna je prilika za učenje i razvoj.
Individualni pristup i rad s mentorom na vašim primjerima brusi vam vještine, prepoznaje i ojačava vaše slabije strane, daje vam priliku da izvježbate kako se bolje snaći u konkretnim situacijama.
Prilikom odabira mentora obratite pozornost na iskustvo i background potencijalnih mentora. Ako se to poklapa s onime što vam nedostaje ili područjem koje trebate razviti, onda odabir mentora ima smisla i rad s mentorom tada je velika dodatna vrijednost.
Prednost je rada s mentorom prilika da naučite kako nešto može drugačije. Od mentora ili mentorice možete dobiti na dar relevantno životno, poslovno, menadžersko iskustvo, a zatim birate i koristite ono što se uklapa u vaše situacije, prilagodite naučeno sebi i primijenite to znanje u praksi.
Coaching vam pomaže osvijestiti što može drugačije i shvatiti koji su mogući novi ili drugačiji načini komunikacije, izgradnje odnosa, upravljanja sobom i usmjeravanja članova tima i još mnogo toga.
Važno je tijekom procesa coachinga shvatiti koje je vaše trenutno stanje ili trenutna situacija, a koje vam je željeno stanje, te koje resurse imate na raspolaganju.
Coaching je proces osvještavanja, traženja resursa koje imamo u sebi i oko sebe dok se ne upali lampica. To je to! Kroz proces coachinga coach će vas voditi pitanjima, tražit će da zaronite u sebe, pronađete resurse u sebi, jer vi ih imate, samo vam nisu bili očigledni ili ste izgubili fokus pa će vas coach potaknuti pitanjima da promislite i sami dođete do zaključka koje je moguće rješenje te koje ćete korake i aktivnosti poduzeti.
Spojite sve – teoriju, praksu, tuđe iskustvo
Meni se na mom dosadašnjem razvojnom putu najboljom pokazala kombinacija učenja i rada na sebi uz pomoć literature da dobijem prvi uvid, potom prokomentiram s drugima da proširim temu i kut gledanja, pa kao sljedeći korak slijedi edukacija, radionica da sva teorijska saznanja provježbam, a nakon toga rad na individualnoj razini s mentorom, coachem. Nekad ćemo koristiti jednu od navedenih metoda, ali kombinacija, naravno, daje bolje rezultate.
Zadnji je ključni korak primjena i iskušavanje u praksi!
Bez toga svi prethodni koraci ostaju visjeti u zraku.
Ne pomaže nam ako ostanemo na teorijskom znanju. Čitanje literature, razgovor o nekoj temi i razmjena iskustva jesu važni, ali sami sebe trebamo potaknuti da napravimo onaj prvi korak prema implementaciji. Ali ni prvi korak neće biti dovoljan, samo dosljednost omogućava da se promjena dogodi. I zato je važan i drugi i treći korak…
Transfer u praksu i učenje kroz praksu bit će ono što će nam dati pravu vještinu, i to ne odmah, nego tek nakon što više puta probamo, pa napravimo samorefleksiju, pa sljedeći put probamo malo drugačije i tako ukrug; to će dovesti do promjene ponašanja.
Jer svaka je situacija drugačija i zato naš kofer s alatima treba biti dobro opremljen.
Što više ulažemo u svoj osobni razvoj, to ćemo imati više alata za nošenje s raznim izazovima.
Lideri se ne rađaju, nego se stvaraju radom na sebi i razvojem
Ključna odgovornost svakog lidera, osobe na upravljačkoj poziciji, upravo je fokus na ljude.
Vjerujem da ljudi uvijek trebaju biti na prvom mjestu jer bez ljudi malo toga ima.
Ljudi su uvijek snaga i pokretači, svake kompanije, svakog biznisa.
Loši šefovi rade ogromnu štetu kompaniji u kojoj rade jer:
- ne žele ili se ne trude dovoljno razumjeti i razvijati svoje ljude
- ne pružaju dovoljno podrške
- ne stvaraju okruženje pogodno za učenje, prijenos znanja, usvajanje novih vještina
- ne toleriraju učenje iz pogreške (naravno, ovo se ne odnosi na ponavljanje iste greške više puta)
- osuđuju i kritiziraju i time blokiraju svoje ljude
- nemaju fokus na svoje ljude, nego na sebe
- vodi ih ego, a ne interes za svoje ljude.
Svaki lider treba znati ili naučiti slušati i čuti, potruditi se razumjeti svog zaposlenika, prilagoditi stil upravljanja pojedincu, jer jedino tada dolazi do stvaranja povjerenja, izgradnje odnosa, povezanosti, motivacije i angažiranosti.
Kad se ljudima upravlja na takav način, motivacija raste, angažiranost zaposlenika automatski se povećava, a time sigurno dolaze i rezultati.
Lovite svog heroja
U govoru zahvale za svoj Oscar iz 2022. Matthew McConaughey izgovorio je jednu nevjerojatnu i rijetko spominjanu istinu.
Kad je bio mlad, netko ga je pitao tko je njegov heroj, u koga se ugleda, tko želi biti kad odraste, a Matt je odgovorio da treba razmisliti par tjedana.
Nakon par tjedana ista mu je osoba postavila isto pitanje, a njegov je odgovor bio:
“Ja sam svoj heroj, ja, ali za deset godina.”
Osoba koja je postavila pitanje podsmjehnula se: “Čekaj, ti si heroj?!”
“Ne, ne”, odgovorio je Matt. “Moj sam heroj ja kad budem imao 35.”
Svaki dan, svaki tjedan, svaki mjesec njegova života njegov je heroj onaj koji dolazi poslije, on sam, koji je naučio iz svojih grešaka, proširio svoja znanja i postao mrvicu bolji od onog koji je razmišljao o tom trenutku prije pet ili deset godina.
Ideja je vrlo jednostavna.
Vaš rast i razvoj nisu nikad gotovi, jer čim ostvarite neki cilj, postavite si novi, kompliciraniji, zahtjevniji, i onda hrabro, tvrdoglavo i uporno radite na njegovu ostvarenju.
To je rast.
I zato budite i vi svoj heroj, lovite ga hrabro.
Imate u sebi potencijale, neke vještine trebate steći, neke dodatno izbrusiti… Trebate odlučiti i krenuti. Korak po korak.
Ovim pristupom krećete na svoj razvojni put da postanete uspješan lider.
Mene je taj govor jako inspirirao i od tada “lovim samu sebe” 🙂 i vjerujem da takav pristup zaista ima smisla.
Kako se radi na sebi
- Budi svjestan sebe, budi sa sobom na ti, upoznaj sebe – to je preduvjet za razvoj, bez toga ne ide. Moraš znati odakle krećeš.
- Prihvati sebe kakav jesi s manama i vrlinama. Svi smo mi ljudi s plusevima i minusima. Prihvaćanje je teško, lakše je predbacivati, osuđivati se, to su zamke u koje često padamo i onda se vrtimo u spirali lošeg osjećaja iz koje se teško pomaknuti.
Prihvaćanje je najteži dio. Taj dio može biti zahtjevan, jer teško je priznati sebi da u nečemu nismo dobri. Uvijek je lakše naći opravdanje ili, još bolje, prebaciti krivicu na druge. I često bude lakše odustati od izlaska iz zone ugode i pustiti da ostane kako jest, ne odlučiti se na akciju i promjenu.
- Preuzmi odgovornost za svoj rast i razvoj, donesi odluku što ćeš promijeniti, nadograditi i napravi prvi mali korak. Ali nakon prvog koraka, malog ili velikog, svejedno, moraš napraviti i drugi, i treći, i tako dalje, samo naprijed, dosljedno.
- Uči na svojom greškama ili, još bolje, nauči objektivno sagledati što radiš dobro ili loše. Najgore što možete napraviti jest vjerovati u svoju savršenost. Hvaliti sami sebe, a svi su drugi taaako glupi i nesposobni. Radite samorefleksiju, promišljajte što možete drugačije, ili bolje, ili mudrije. Dodatno traženje povratne informacije od drugih moćan je razvojni alat jer nam daje novu perspektivu, drugačiji kut gledanja, otkriva nam ono čega nismo svjesni kod sebe.
Iskušenja vas jačaju
Imala sam više puta „čast“ surađivati s “teškim ljudima” i najbolje što mi je pomoglo izdržati u takvim situacijama bilo je upaliti gumb IGNORE, ne uplesti se u emotivnu reakciju te asertivno zastupati sebe. Jer par puta kada sam popustila iskušenju i krenula takvoj osobi na ljubazan način objasniti da nije baš tako kako on/ona misli, pogodite kako je to prošlo. Dakako, meni je uzelo puno energije, i to bespotrebno, jer svaki se moj argument topio u sekundi. Takav ego ne dopušta proboj do sebe.
Zato s takvim osobama treba mudro: ignorirati ih da nas ne iživciraju, ali paziti da ne primijete da ih ignoriramo. I asertivno zastupati sebe, paziti da branimo svoje granice.☺
Prepoznajte što vas potiče na neki oblik ponašanja i reakciju, što je vaš okidač.
Ako nakon samorefleksije smislimo prvi mali korak u pozitivnom smjeru pa ga i napravimo, isprobamo u praksi, modificiramo, tada se razvijamo.
Tako brusimo svoje vještine i to je razvoj i rad na sebi.
Otkrijte svoje slijepe točke
Svi mi imamo slijepe točke. Neki ne mogu podnijeti kritiku, neki se odmah uhvate braniti, drugi su u ulozi žrtve i ne preuzimaju svoj dio odgovornosti… Ima tu još puno drugih slijepih točaka.
No najvažnije je shvatiti da sami nikad nećemo vidjeti svoje slijepe točke. Trebaju nam ljudi u okolini koji će nam otvoreno i konstruktivno reći što je u redu, što nije, naravno, iz svoje perspektive.
To je veliko blago.
Ako vam ne daju feedback – tražite ga.
To kako nas drugi vide je moćno. Trebamo samo biti dovoljno mudri da prihvatimo povratnu informaciju čak i kada se s njom ne slažemo. Feedback je dragocjen ako smo ga spremni prihvatiti i nositi se s njim. (☺ Ponekad to nije lako, ponekad i boli, ali potpisujem da nam jako pomaže i daje nam druge perspektivu.)
I ne zaboravite: teško se mijenjati.
Mozak nas voli vratiti na staro ponašanje, utabanim neuronskim stazama. Tako je lakše, isproban način, no to nije pomak. To je zona ugode, a ondje ne nastaju pomaci i rezultati.
Svaka percepcija uvijek je projekcija
Moja percepcija i način kako vidim i razumijem stvari oko sebe zapravo je moja projekcija, koja je obojena mojim iskustvima, odgojem, odrastanjem, doživljajem itd. Vrlo je „moja“ i nije objektivna.
Svaka osoba stvari vidi na svoj način, ima osobni doživljaj, osobnu percepciju, i umjesto da vidimo širu, pravu sliku, mi poniremo duboko u sebe i postajemo iskrivljeno ogledalo koje skriva brojna područja koja su nam nevidljiva i nismo ih svjesni.
Djeca su u tome najbolja, ona su najiskrenija, jer igre ega kod njih nisu počele i oni nemaju potrebu previše upravljati, manipulirati; djeca su iskrena i ona će vam odmah reći što misle. Nema kod njih pakiranja u celofan.
No naučite razlikovati optuživanje, omalovažavanje, vrijeđanje od konstruktivne kritike i feedbacka.
U blogu “Asertivnost” pokazala sam vam kako se postaviti u takvim situacijama.
Kako znati jesmo li se razvili
Lako. Jeste li promijenili svoje ponašanje? „Izbrusili“ svoje vještine? Živite li vrijednosti? Walk the talk?
Ako je odgovor da, onda ste napravili korak u pravom smjeru. Popeli se na prvu stepenicu. Tih stepenica ima puno i često idemo jednu gore, dvije dolje. Ali u tome i jest izazov, da nema statusa quo, nego uvijek korak dalje…
Ako pomisliš „Eh, da, to je to, super sam, rasturam, nema mi kraja…” – moram te razočarati da je to velika zabluda i da već stagniraš. Pali alarm i kreni stepenicu po stepenicu.
Lovi svog junaka koji je uvijek korak-dva ispred tebe. U tome je i izazov i čar razvoja.
